DRAMA 20.ST.

Get Started. It's Free
or sign up with your email address
DRAMA 20.ST. by Mind Map: DRAMA 20.ST.

1. Luigi Pirandello

1.1. talijanski dramatičar i pripovjedač

1.2. 1934.g. Nobelova nagrada

1.3. Gole maske- naziv opusa Pirandellovih drama (44)

1.4. Šest lica traži autora

1.4.1. tema - odnos kazališta i stvarnosti (kazališne iluzije) i prave stvarnosti

1.4.2. 6 lica s maskama - Otac, Majka, Pastorka, Sin, Dječak i Djevojčica

1.4.3. ukinuta podjela na činove i prizore

1.4.4. radnja je kaotična i stječe se dojam improvizacije

1.4.5. predstava u predstavi te preplitanje tragičnog i komičnog

1.4.6. pirandelovski relativizam - uvjerenje da konačne istine nema jer svatko ima svoju istinu, postavlja se pitanje tko sam ja

1.4.7. poruka - umjetnost je stvarnija od stvarnosti (pozornica postaje mjesto gdje se zbiva stvarni život jer svi u stvarnosti glumimo)

2. Bertol Brecht

2.1. utemeljitelj epskog teatra

2.2. želi preodgojiti pojedinačnu i društvenu svijest (u gledateljima želi izazvati kritički odnos i tako ih potaknuti na promjenu postojećeg stanja)

2.3. najpoznatije drame - Život Galilejev, Dobri čovjek iz Sečuana te Majka Courage i njezina djeca

2.4. besmislena radnja, besmislene i proturječne rečenice koje se ponavljaju

2.5. drama u 12 slika

2.6. Majka Courage i njezina djeca

2.6.1. podnaslov - Kronika Tridesetogodišnjeg rata

2.6.2. tema - usponi i padovi Majke Courage tijekom Tridesetogodišnjega rata (besmisao rata, posljedice rata, ratno profiterstvo)

2.6.3. radnja se zbiva u 17.st. - Tridesetogodišnji rat koji je započeo kao sukob između protestanata i katolika

2.6.4. mjesto radnje - ratišta u središnjoj Europi (Švedska, Poljska, Bavarska i Češka)

2.6.5. likovi - Majka Courage (Anne Fierling) te njeno troje djece Eilif, Švicarski Sir i Kattrin

2.6.6. radnja- Majka Courage, vojna trgovkinja koja svojim kolima prati vojske po bojištima nastojeći se prilagoditi ratnim okolnostima, istodobno pokušava izvući dobit iz rata i zaštititi svoju djecu, ali joj to ne uspjeva

2.6.7. iluziju stvarnosti zamjenjuje V-efekt (efekt začuđenosti)

2.6.8. na pozornici se pripovijeda događaj

2.6.9. prizori se osamostaljuju te prekidaju songovima (komentiraju radnju)

2.6.10. glumci se distanciraju od likova koje igraju pa gledatelj može racionalno i kritički prosuditi ponašanje likova ( ne uživi se u radnju, čudi se prikazanom na sceni, želi istražiti uzroke tog stanja te prestaje biti pasivni promatrač)

2.6.11. antiratni stav koji se izražava ironijom

3. Eugene Ionesco

3.1. francuski dramatičar ruskog podrijetla

3.2. teatar apsurda (3 načela)

3.2.1. 1. ljudski život se smatra apsurdnim, besmislenim i bezvrijednim (polagano umiranje koje započinje rođenjem)

3.2.2. 2. čovjeka određuju samo njegovi postupci koji ne podliježu nikakvoj logici (uzaludno je tražiti bilo kakvu povezanost), čovjek postoji samo u situacijama, najprikladnije je kazalište za prikazivanje toga

3.2.3. 3. čovjek ne može uspostaviti kontakt s drugim čovjekom, jezik je prazna navika, razdvaja ljude, čovjek je neprestano i zauvijek sam

3.3. pisao kratke drame

3.4. najpoznatije drame - Ćelava pjevačica (antikomad), Lekcija (komična drama), Nosorog (približava se kazališnoj tradiciji) te Stolice

3.5. Stolice

3.5.1. tragična farsa

3.5.2. dramska lica - Stari i Stara, Govornik koji ne sudjeluje u monologu nego ga se samo spominje, nevidljiva publika, nevidljivi Car

3.5.3. dramski prostor - svjetionik, ogoljeli dramski prostor pun praznih stolica

3.5.4. tragičan završetak - Stari i Starica se bacaju kroz prozor u more

3.5.5. ideja - vezana uz poruku i govornika; pitanje postojanja poruke i pitanje ima li poruku tko izreći

3.6. Ćelava pjevačica

3.6.1. antidrama

3.6.2. dramska lica - bračni parovi: gospodin i gospođa Smith, gospodin i gospođa Martin te služavka i vatrogasac

3.6.3. dramski prostor - engleski građanski dom

3.6.4. gospodin i gospođa Smith vode besmislen razgovor, a kasnije im se pridružuju gospodin i gospođa Martin

3.6.5. stilska obilježja - likovi su tipovi (bračni parovi, služavke, starci...) koji ponavljaju svoje dijaloge, radnje, misli i fragmentarnim te proturječjem sjećanjima govore o prošlosti

3.6.6. ne postoji uzročno-posljedični slijed događaja, događaji nemotivirani, rascjepkanost i proturječnost, apsurd

4. Samuel Beckett

4.1. dramatičar i romanopisac irskog podrijetla

4.2. od 1945.g. piše na francuskom jeziku

4.3. 1969.g. Nobelova nagrada

4.4. romani: Murphy, Molly, Malone umire

4.5. drame: U očekivanju Godota, Svršetak igre, Posljednja vrpca

4.6. U očekivanju Godota

4.6.1. antidrama u 2 čina

4.6.2. drugi je čin ponavljanje prvoga uz male promjene

4.6.3. likovi - Vladimir, Estragon, Dječak, Godot, Lucky i Pozzo

4.6.4. tema - Vladimir i Estragon (skitnice) čekaju Godota

4.6.5. alegorijski - apsurdnost, besmisao života

4.6.6. značaj - smatra se jednim od najuspjelijih primjera antidrame

4.6.7. nema radnje u tradicionalnom smislu riječi, nema zapleta i raspleta, radnja može početi u bilo kojem trenutku

4.6.8. dvije važne slike: slika pijeska (neodređeno mjesto, pustinja, nema tragova civilizacije te slika stabla (ogoljelo pa prolistalo)

4.6.9. biblijski motivi